Bez izlaza

Milan Nešić

September 2016

9 – 22. septembar

 

Izloženi radovi deo su serije nastale 2013. godine. To su crteži, ili slike na kartonu, dimenzija 70 x 50 cm rađenih uglavnom akrilom, tušem i kolažom. Nastajali su iz dana u dan bez unapred određenog okvira i iz lične potrebe za proverom nekih postupaka i ideja u dotadašnjem radu koji su mi u tom periodu, a posle nekog broja velikih formata rađenih neposredno pre ove serije, izgledali ograničavajuće. Iz tog razloga sam odabrao jeftiniji materijal. Radio sam što jednostavnije i direktnije, bez velikog broja odnosa i relacija. Nisam hteo da razrađujem jednu temu, nego sam skakao sa jedne na drugu što je više moguće. Motive i oblike birao sam proizvoljno. Bez obzira na njihovu prepoznatljivost u jednom broju radova, oni nisu nosioci nekog narativa ili poruke, što ne treba nužno da uslovljava i posmatrača u tom pogledu. Dnevno sam pravio od jednog do najviše četiri rada. Nisam nikad prebrojao koliko sam ih ukupno napravio, ali ako se naređaju jedan na drugi i malo pritisnu odgore, visina je 8 cm. Ako sam sa  ovom serijom i uspeo da rešim neke sumnje i probleme, plašim se da sam se brzo našao u nekim drugim ograničenjima, zato sam ovu seriju nazvao “Bez izlaza”.

 

 

 

 

Milan Nešić rođen je 1976. godine u Sremskoj Mitrovici. Fakultet likovnih umetnosti u Prištini upisao je 1997. godine, a diplomirao je na Katedri za slikarstvo Akademije umetnosti Univerziteta u Novom Sadu 2003. godine. Master studije na Katedri za slikarstvo Akademije umetnosti Univerziteta u Novom Sadu završava 2015. godine. Dobitnik je godišnje nagrade Akademije umetnosti Novi Sad za slikarstvo 2003. godine i nagrade “Perspektivni” kao najbolji mladi stvaralac u kategoriji slikarstvo “Art Klinike” 2003. godine. Samostalno je izlagao na 22 izložbe u Novom Sadu, Beogradu, Subotici, Kragujevcu, Smederevu, Požegi, Pančevu, Kraljevu, i na preko 40 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu – Beč, London, Rim, Njujork, Los Anđeles. Nešićev rad fokusiran je pretežno ka istraživanjima mogućnosti i granica samog medija slikarstva upotrebom vanumetničkih materijala, kao i interesovanjem za procese nastanka rada. Takođe, istražuje i u okvirima klasičnih slikarskih materijala oslanjajući se na različite istorijske prakse apstraktnog slikarstva.