10. februar – 9. mart 2023.

Dragi naši sugrađani i pratioci rada Ulične galerije, 10. februara počinjemo novu sezonu izložbi na vašem omiljenom mestu u gradu, otvaranjem izložbe “Serial disappointment or greater good” Palome Luz Díaz. Prošetajte galerijom ili nam se pridružite na otvaranju u petak u 20h, i pogledajte unutrašnji život jedne mlade umetnice iskazan u prelepom mix-medija haosu. Evo šta nam ona poručuje ovom izložbom:

„SERIJSKO RAZOČARENJE ILI VIŠE DOBRO
Znate li koja je najdublja rupa ikada iskopana? To je Koljska ultraduboka bušotina SG-3, poznatija kao “Put do Pakla” i duboka više od 12 kilometara. Ljudi koji su je kopali nisu znali šta će pronaći ali su nastavljali sa kopanjem sve dok jednog dana nisu prestali da veruju u to što rade i otišli kućama. Mešavina konstantne frustracije i detinjih nada doveli su do ovog iskopavanja na poluostrvu Kolja u prošlom veku. Sve što možemo da zamislimo ima iste korene. Sa istom strašću otpočinjemo bilo koji projekat; bilo da je to bušotina, porodica, umetnička karijera, sitni sukobi, šta god; i kažemo da je završen kad više nismo fizički u stanju da ga završimo, razočarani i uništeni. Kad nam se plodovi naše mašte smuče. Kad smo umorni ili mrtvi. Kako bih mogla da znam da je neko umetničko delo završeno, ono nije stvarno, zar ne? To nije isto kao da pečete hleb. Kada nam ono kaže da je gotovo? Zašto ne bismo bušili još malo? Jer nismo u stanju. Jedina stvar koja mi pada na pamet je da zapalim sve i počnem iz početka. Stavim ga u ram, brzo, ili ću ga povrediti. Kada osećamo zadovoljstvo, ponos, “prepoznavanje”? Ne mogu više da podnesem te slike, imaju ukus govana, pljuvačke i krvi. Šta dobijam od njih? Zbog čega bih želela da ih prikažem bilo kome? Ljudi ne bi mogli da prihvate da su oni Rusi s početka priče prestali sa bušenjem bez ikakvog razloga. Kad na Youtube-u tražite ovu rupu uglavnom ćete naići na snimke navodnih vrisaka prokletih duša zarobljenih na tom mestu, nalazeći ponovo verske motive u radu mehaničke lopate. Mitovi grade sami sebe. Možda ćete u ovom mom haosu naći nešto što ni sama nisam uspela da razumem, neko dublje značenje, vrata raja, neku vrstu svetog trojstva. Pogled u moje snove društvenog raspadanja i večne osvete, ovde, u ovoj ulici. Mogli biste naučiti kako da trčite simultano u oba pravca, kako da se sakrijete na očigled drugih. Prikazujem vam put, šetnju kroz mesto gde smo svi odveć izgubljeni, moleći vas da mi se pridružite. Ali nemojte me slušati, šta ja znam, moje srce i moj um ne žele poći istim putem, pričati istu priču. Nadam se da će se vremenom zbližiti i možda na kraju postati jedno. U međuvremenu, pustiću vas da pokušate da rastumačite šifru. Budite dobri i radite bolje.“

(ENG)
“SERIAL DISAPPOINTMENT OR THE GREATER GOOD
Do you know what’s the deepest hole ever dug? It’s Kola Superdeep Borehole SG-3, also known as the Well to Hell, and over 12 kilometers under our feet. The guys digging it had no idea what they would find but relentlessly worked until they stopped believing in drilling to the underworld anymore and went home. A mix of constant frustration and childish hopes made this thing happen in the last century, on the Kola Peninsula. Anything I can think of has the same roots, we throw ourselves with passion in any kind of silly project; a hole, a family, an art career, petty wars, whatever; and only say it’s done whenever we’re physically unable to continue, disenchanted, ruined. When the fruit of our imagination makes us sick. When we’re tired or dead. How should I know when an artwork is finished, it’s not real, is it? It’s not like baking bread. When does it tell? Why not dig a little more? Because I can’t, the only thing I can think of is burning everything I did and starting over, put it in the frame, fast, or I’ll hurt it. When’s the satisfaction, self-pride, “reconnaissance”? I can’t stand those paintings anymore, it all tastes like shit, spit and blood. What do I get from it? Why would I show them to you? The masses couldn’t accept that those Russian hole diggers I was telling you about in the beginning stopped for no reason, and that’s why if you search for this hole on YouTube you’ll mostly find recordings of alleged screams of the damned captured on the site, proving religion itself once again out of a mechanical shovel. Myth builds itself. Maybe you will find among my mess something that I couldn’t even comprehend, a deeper meaning, the door to heaven, some kind of trinity. A glimpse into my dreams of societal crumble & eternal revenge here, in this street. You could learn how to run opposite ways simultaneously, how to hide in plain sight. I’m showing a path, walking through a place where we all lost already, begging you to join. But don’t listen to me, what do I know, my heart and my brain just won’t go the same way, tell the same tale. I hope that the two will grow closer & closer, & eventually perhaps become one. Meanwhile I’ll let you try and crack the code. Be good, do better.“