16. novembar – 21. decembar
*** Otvaranje izložbe pratio je nastup Zbora Praksa i Horkestra.
Serija “Tata i ja – objektivizacija jednog sjećanja” bavi se odnosom oca fotografa i njegove kćeri. Moje zanimanje za fotografiju započelo je tek nakon tatine smrti, što je doprinijelo da se kroz tri godine fotografskog rada neprestano pitam – zašto sam se fotografijom počela baviti tek tada? Pokušavajući pronaći odgovor na to pitanje svela sam vlastito iskustvo na dva događaja koji su ostavili traga na moje osobno kao i umjetničko odrastanje.
Prvi događaj je rastava roditelja i tatin odlazak iz obiteljske kuće i prekid naših odnosa. Drugi događaj je tatina smrt. Kroz ta dva događaja došlo je do rađanja i suprotstavljanja jakih emocija koje su u jednom trenutku pronašle izlaz u obliku fotografije, medij kojim je tata cijelo svoje poimanje života prenosio ljudima. U tom istom mediju pronašla sam svoj način analiziranja i detabuiziranja vlastitih nemira iz djetinjstva.
Bavljenje fotografijom pomoglo mi je da s odmakom gledam na stare zajedničke uspomene i objektivno priđem problemu. Biranje i slaganje obiteljskih fotografija daje mi stanovitu nepristranost koju sam dugo odbijala u suočavanju sa situacijom.
“Tata i ja – objektivizacija jednog sjećanja” serija je starih obiteljskih fotografija, isječka iz kalendara i obiteljskog videosnimka i, s druge strane, moje osobne fotografije koje sam snimila na mjestima gdje smo najviše voljeli provoditi vrijeme zajedno, kamo više nisam odlazila nakon rastave, a kamo sam se vratila tek 20 godina kasnije, samo nakon tatine smrti.
Uvodni dio čini diptih obiteljske fotografije i zadnje fotografija mene i sestre koju je tata snimio prije odlaska iz obiteljske kuće, 1993.godine. Nakon toga slijedi sedam diptiha. Pet diptiha čine spoj jedne fotografije gdje držim u rukama očevu fotografiju mene u djetinjstvu i moj fotografski doživljaj vezan za istu lokaciju dok ostala dva čine isječak iz obiteljskog videsnimka i moja fotografija vezana za isto mjesto i stranica kalendara na kojoj je tatina fotografija mene i moja fotografija iste lokacije.
Edna Jurcan
Edna Jurcan, rođena je 1982. u Puli. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Veneciji. Učestvuje kao koordinatorka na izložbi “Talijanska moderna arhitektura u Puli 1930 – 1940”, na međunarodnoj arhitektonskoj radionici “Katarina 06”, na Bijenalu mladih umetnika Evrope i Mediterana (sekcija arhitektura) u Bariju i izlaže sa saradnicima na Bijenalu arhitekture u Veneciji 2012. kao predstavnik Hrvatske. Od 2014. vodi zbor Praksa u Puli. Fotografijom se aktivno bavi od 2013. Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u Puli, Rijeci, Zagrebu i Sarajevu. Učestvovala je na velikom broju foto konkursa u okviru kojih je i nagrađivana. Živi i radi u Puli.
